Neko vrijeme neću pisat na ovaj blog. Neznam kad ću ponovono počet...valjda početkom škole.
Noć je moja
Ležim mirno na svom krevetu...malo si razmišljam...praktički odmaram.
Čujem svoj mobitel, nakon nekoliko sek. ga nađem.
Frendica me zove, pita me jel hoću ići van večeras.
Stara mi komplicira život, nemogu.
Dobro onda ćemo se iskrasti. Ja kažem može kao i uvijek...
Ipak je noć moja i ja nemogu bez nje.
Cigareta prva, onda nešto malo žešće...
Valjam se u alkoholu i travi, jebeno mi je. Volim to.
Sve ipak ima svoj kraj. Happy end.
Svaki put slatko zaspim...bez imalo briga na svijetu.
pala...
Padam razred i opet idem ispočetka. Nova škola, novi ljudi, novi profesori, nove jebene muke.
Mogla sam sve to ispraviti ali sam se malo prekasno sjetila. Kasno palim.
Ljudi će mislit da sam glupa. Već vidim...gle je, svi ostali prošli, a ona zaostala. Kao da sam retardirana.
Svi imaju svoje padove, a moj je bio u velikom stilu...sa pet zaključenih kulja.
U svakom slučaju najvjerojatnije ću se ispisat u utorak.
Da bude kao da sam pauzirala godinu. Dakle nisam pala nego sam pauzirala.
Jebeno mi je lakše to reći nego da sam si zasrala godinu.
Da sam se malo potrudila mogla sam proći. Sad je prekasno...
Kad sam frendicu pitala jel joj se sviđa moj blog rekla mi je da joj se sviđa ali da bi trebala malo više pisati o sebi. E pa ovaj post posvećujem samo sebi pa da vidimo kako će to ispast.
- Smeđa kosa, smeđe oči. Čista brineta. Visoka cura-172 cm.
- Ovisnica o tabletama. Čim nešto zaboli...srce, trbuh, nožni palac...tableta je rješenje. Ponekad ih znam smiješati sa alkoholom, tek tolko da se usput malo uzdrmam. Ništa strašno. Kao ni poneki dim marihuane.
- Prije sam se znala rezati sa žiletom, najčešće. Onda sam skužila da mi je draže da me iznutra boli nego izvana. Te rezove jednostavno nisam trpila.
- Prvi razred ću najvjerojatnije roknut, ako ne onda ću velikim slovima na blogu napisat „nekim čudom sam uspjela proći prvi razred srednje“.
- Nemam dečka niti bi ga htjela imati. Bezveze bi si komplicirala život. Još ću malo čekati dok ne dođem u godine kad ću napokon moći imati neku ozbiljnu vezu.
- Ima tu i jedna osoba bez koje praktički ne bi mogla disat. Ona mi je nešto više od frendice. Tko bi reko da se tako nešto lijepo može meni dogoditi. Neki bi rekli da to ne zaslužujem.
- ......
Ovo nije sve ali je ono što sam htjela napisat. Čovječe kad sagledam sve ovo...fakat se moram malo pribrat.
San
Ležim među cvijećem i gledam u nebo.
Osjećam miris prirode i uživam, sama bez ikoga pored mene.
Onda dođe noć i puni mjesec, a zvijezde su posvuda.
Osjećam se sretnom napokon sretnom.
Nema briga, nema pritiska, nema tuge.
Nema ničega osim mene i moje sreće, zadovoljstva...
Odjednom se probudim i sva sreća nestane, ispari i opet tuga nastupi.
Grčevi u trbuhu, pritisak na prsima, oči pune suza.
Dan je počeo i ja se opet moram suočiti sa svijetom koji nema razumjevanja.
Poželim da sam bar jedan dan nevidljiva.
Nemoraju ipak svi vidjeti moje tužno lice.
